| |
| Kako prepoznati sreću kada te ošine bičem po glavi? |
Inače nisam dobro, hvala na pitanju. Nisam dobro nikako. Bez obzira koliko na beskonačnim kavama ljudi ispitivali- joj Ana, pa što ti je, kvazi Freudovske analize mi ne trebaju, pogotovo kada mi svaka riječ zvuči kao pročitana u nekoj knjizi iz ciklusa psihologije za mlade, na sniženju. Trebala bih sama doći do riješenja, no kako je moj mozak (ili možda ipak neki organ zaslužen za emocije, kako se ono zove, srce? Nemam ja to, rekao bi jedan moj dragi prijatelj)
Ja nisam nemoralna, ja samo nemogu naći pravi odgovor niti predvidjeti budućnost. Nisam supermen.
Iako ponekad to pokušavam biti. Nažalost, kada me tvoji postupci potsjete na jedan, nasreću davno zaboravljeni period života, odmah predvidim kraj cijele te priče i poželim sve uništiti. A onda se osjećam autodestruktivno kao da sam dobila čokoladu i bacila je kroz prozor. I onda skočila za njom.
(Sjećam se kako je bilo lijepo, koliko puta sam čula tu riječ, koliko me činila sretnom, kako je taj cijeli proces predstavljao nešto, budio ponos u meni, oslobodio me, otvorio prema svijetu i ljudima. Ipak sjećam se ponajviše i onoga kada je ta riječ počela zvučati kao nasnimljena poruka telefonske sekretarice. Čuješ je svaki put kada me nema doma i uvijek kaže isto. Kako je dosadna. Kako besmislena. Želiš nasnimiti novu poruku. I svi ti govore da ih stara živcira. A nova bi baš mogla biti super)
Site © http//:hellno.blog.hr© Kontakt:
© Mail
|
|
|
