Mrak.

Ne, ne osjećam krivnju što ovom mjestu nisam posvetila toliko vremena da prestane djelovati napušteno.

Onaj postanak hladnom osobom koji sam toliko obećavala nestao je negdje u meni i sada se koprca u agoniji borbe sa onom plačljivom kukavicom uvijek nespremnom suočiti se sa sobom. Jedini izlaz je ugasiti svjetlo u sobi i sjesti pod stol. I čekati bolje dane.

Kako bi bilo jednostavno kada bi stvorila šareni balončić da me odnese negdje jako daleko. Hoću jednostavniji život. Hoću biti mamina maza s peticama imeniku i novim bemveom koji mi je tatica kupio neki dan u Švicarskoj gdje su carine niže.

A kada bolje promislim, nemam se zašto jadati i sjediti pod tim jebenim vječnim stolom, jer čini mi se da mi život možda šalje neku novu varijantu tog balončića, koji me, jebiga neće pretvoriti u onu prethodnu iluziju, ali me čini sretnom, to je sigurno.

Zapravo, osoba koja smatra srećom bilošto kao ja, nebi trebala imati pravo na riječ. Jeli ovo još jedna urota protiv mene? Opet vidim duhove u mraku. Mama, dođi upali svijetlo, tvoja curica je popizdila.

Danas sam apsolutno neliterarna. Sori.

Credits
Site © http//:hellno.blog.hr© Kontakt: © Mail

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

OO1 LINKOVI

MAIL


002 INDEX
O BLOGU
ARHIVA
FORUM

003 FRIENDS
NINA
MAJA
LEONA
SIK
LUKA