|
Snijeg svud pada. Zvona zvone. Fuj. |
Kako luđački uzbudljivo! Vani se gomila snijeg u debele bijele naslage. Nije li to gotovo čudo, da napokon imamo Bijeli Božić, razmišljaju mladi, nadasve perspektivni umovi, napuštajući školsku zgradu posljednji put u tri tjedna. Iako ovo zvuči kao otrcani klišej iz niskobudžetih američkih filmova.
Što je zapravo Božić?
Bor okićen sa previše detalja.
Lampice koje iritantno bljeskaju i sklapaju oči.
Umor u zraku.
Vesele božićne pjesme sa, pod prisilom stoputa preslušanog, storisupernova cd-a.
Ili možda pokloni? Onima površnima, ovo bi bila sasvim dovoljna definicija Božića. No, kako mene nije briga za takve besmislene i okrutne optužbe, uputila sam se u cjelodnevnu kupovinu.
Šareni popis sa imenima, previše dućana i previše ideja.
Manično kupovanje baš poput onog Vlatke Pokos na reklami za kreditnu karticu.
Eto zašto roditelji nebi trebali davati djeci previše novaca.
Nakon još jednog obnavljanja garderobe, razmišljala sam i o kupnji novog ormara, ili o privremenom rješenju- zamotati novu odjeću kao poklon i staviti je samoj sebi ispod bora. I uz to, možda, Djedu Božičnjaku ostaviti kekse i mlijeko. Jer, hej, ipak sam ja taj Djed Božičnjak.
Snijeg.
Lijep je, ali ubija gotovo bilokakvu želju da napustim svoju sobu i radijator. U gradu su sve pivnice pune, osim kafica koji ne kuhaju kavu iza osam ili imaju slobodan nepušački odijel u kojem naravno nitko ne sjedi. Ponekad poželim živjeti u nekom malom mjestu, gdje se svi međusobno poznaju i gdje je život mnogo lakši. Tamo sigurno kuhaju kavu iza osam.
Site © http//:hellno.blog.hr© Kontakt:
© Mail
|
|
|