| |
Trebam pobjeći od misli u svojoj glavi. Vrati se. Nemam snage da nastavim. Nemam volje. Previše sam umorna.
Trebaš se truditi da sve ostane savršeno.
Savršeno?
Sjedim u praznoj sobi, nadajući se da ta osoba za malim crvenim stolom nisam ja. Bilo tko drugi. Molim te da samo ružno sanjam. Molim te da zaboli kada se uštipnem.
Čujem tvoj šapat kako me priziva, sveprisutan si. S druge strane, bježim od tebe. Gubim vrijeme na nešto što nema smisla, zbog straha od tebe. Bojim te se. Ponajviše se bojim same sebe. Zadovoljna sam i činjenicom što znam da gledaš u iste zvijezde navečer. Nadom da ću te slučajno susresti na ulici. Znam da si ti moja neispunjena mogućnost u nemogućnosti, moja pogreška, ali te isto tako volim bezobzira na sve.
Plišani medvjedić i zastrašujuća pojava na podu, ispod stola. Skriva se iza medvjedića i stišće ga, prejako. Kako djetinjasto. Kako srcedrapajuće. Sigurno vam je svima žao. Rugajte se- kako emerski jadan ispad jedne cure, koja očito nije dovoljno hrabra da se suoči sa samom sobom, a kamoli tek sa životom. Ipak, ona priznaje svoj slom, kada ga doživi. Priznaje da ne može dalje, kada se to dogodi.
Kako sam slijepa.
Moj život je čista inverzija, inverzija u vrijednostima, u odlukama, usputnim događajima, strah od samoće. Odluke donosim u nekoliko sekundi, dok one pogrešne otežem mjesecima.
[ Nema izlaza, nema milosti, nema više. Još uvijek se sjećam osmijeha na tvom licu kada sam ti rekla da je priča došla svome kraju. ]
Utopijska žena, kojoj se divim. To je ona. Ona iz mojeg grada ili iz onog na periferiji. Ima savršen osmijeh. Osmjeh koji nije iskren. Možda i nije, ali tako je najbolje. Njoj se ne događaju propusti. Ona je prekrasna. Izgleda kao najljepši cvijet, kao san proljeća, kao krhka jutarnja rosa. Gotovo sam zaljubljena u nju. U njene duboke oči; nesavršene, ali u toj nesavršenosti tako potpune obrve, puna usta, i kosa. I ona pati, ali to nikad nećete saznati. Obožavat ćete ju, buneći se sami u sebi protiv proklete ironije u ovoj rečenici.
[ Pronaći ću te negdje. Nastavit ću tražiti. Izgubljena, pokušavam te pronaći u mraku. Tapkam rukama po ničemu. Bez obzira, gdje god bio, neću prestati tražti. ]
Snažna utopijska ženo, izgubila si bitku. Našla si prihvatljivije riješenje. I, barem, tebi bliže. Nisi možda niti zaslužila da te spominjem ovdje. Neznam što si zapravo napravila, ali ipak si ti moja vječna muza.
Još jedna snažna utopijska ženo, tvoj je muškarac ljubomoran na mene. Prati me po koncertima. Nisi li svijesna koliko smiješno izgledaš?
Upoznajte novu utopijsku ženu, drago mi je. Bit ću snažnija od tebe, samo mi daj vremena. Dosta je osjećaja. I ja ću početi pisati kronike neemocionalnih. Svijet će postati drugačiji. Pokopajte me. Jer me dosada još niste upoznali. Pružite mi ruku, još jednom. Nemojte se tomu smijati. Ne, nije niti malo smiješno.Trully yours, Ana T.
Site © http//:hellno.blog.hr© Kontakt:
© Mail
|
|
|
