 |
 Besmisleni valovi smijeha, u naletu pozitivnih emocija. Napokon malo promijene. I dok sa prijateljicom raspravljam o nekom čudnom kućnom ljubimcu- Gvinejskoj svinjici- koja liči na malu bezdlaku mješavinu konja, praseta i nilskog konja, nemogu zaustaviti taj podli nalet smijeha. Kako je lijepo napokon osjećati budnost (ito ne zbog predoziranja kofeinom ili limenkama Red Bulla), nakratko zaboraviti praznoću, nezainteresiranost prema okolini. [ Hoda ulicom dok iritantne kišne kapi pothlađuju tijelo i upadaju u oči, pokušavajući zamagliti vidokrug. Svjesna da je izašla na minus dvadeset po kiši, bez kišobrana, s namjerom da pokuša izazvati barem neki podražaj za svoj previše zakržljali mozak, osim povremene potrebe za nesvjesticom, zbog neprospavane noći. ] Željela bih živjeti svoje snove. Ponedjeljak- još jedan kišni dan. Činjenica da nemogu pronaći Mrzlu pivu, a nalazim se gotovo ispred njenog ulaza, kao deprimirajuć poticaj za još jedan početak tjedna u Vokićgradu. Naivna i prestrašena gomila , polako se približava ulazu, dok Ljilja stoji na vratima i Hitlerovski srdačno utjeruje pravdu, onima koji kasne bar nekoliko sekunda po njezinom satu. Komična je to situacija, ali jedino kada promatraš iz neutralne pozicije, sa porte, kao ja. Posljednji put na porti, u mojem falabogu, vrlo brzo gotovom srednjoškolskom obrazovanju. Riješavanje profesorove ovisnosti o medenenjacima, koji su iznenadno povućeni iz prodaje u školskoj kantini-uspiješnim prijedlogom o pametnom razmatranju investiranja novca u klasičnu pizzu iz susjednog kafića, pobudilo je entuzijazam u meni. No ne zadugo. Zajedno sa Glupačom, odlučih usavršiti svoju vještinu konstantnog buljenja u jednu točku na zidu, te osim povremenih puš-pauza, i čitanja oglasne knjige, odlučih se ipak pomaknuti na stolici. I to je napor.
|
|
| |||||||||