 |
Napokon potaknuta pozamašnom dozom inspiracije, odlučih se napisati nešto nakon dugo vremena. Naime, otkrila sam novu zarazu na Internetu, Myspace, koja me samo učinila još većom ovisnicom o njemu i još dodatno smanjila moje vrijeme koje bi trebalo biti potrošeno u neke produktivnije svrhe. Nakon dugog razmišljanja, shvatila sam da je to zapravo alternativa MSN messengeru, koja samo javno pokazuje naše komuniciranje, koje na kraju takvo niti ne bi trebalo biti. Blog je ipak mjesto gdje sam duže vrijeme zapisivala svoje osjećaje i razmišljanja, pa je, kao takav, i vrijedniji.  Potaknuta djelom, čije ime stoji u naslovu ovog posta, a i određenim događajima zbog kojih već par sati osjećam stanje kojemu bi mogao uslijediti pad u nesvijest, te tup udarac glavom u radijator, odlučih malo svoje privatnosti, još jednom iznijeti pred vas. [ I dalje pisao joj je sve; svoj život, lijen i mrtav, sagrađen na jednom ogromnom razočaranju, svoju ljubav za nju i svoj strah radi te ljubavi... ] Kako samo predosjećam da će budućnost donijeti nešto što će me potaknuti da premotam video-kazetu svojeg života unatrag, i zaustavim se u jednoj točci, u kojoj sam točno znala da krećem pogrešnim putem. Strah me je, iako se za sada čini da budućnost ipak nosi nešto lijepo. Nadam se da će to, napokon, biti sreća. Ako nije tako, biti će mi žao što sam neke ljude upoznala u apsolutno pogrešno vrijeme. Ima li to uopće smisla?
|
|
| |||||||||